Stranke pritiskaju i privatnike

Izvor: Kragujevačke novine

Kako je javni sektor odavno prebukiran partijskim kadrovima, pritisak partija za zapošljavanje njihovih ljudi sve više je usmeren ka privatnom sektoru. Ovaj „model” primenjuje se gotovo uvek kada dođe neki strani investitor, koji uz povlastice koje nudi lokalna samouprava dobije i spisak ljudi koje treba da zaposli. Partijsko zapošljavanje odavno nije „privilegija” samo javnih preduzeća. Kako zapošljavanje, tako i otkazi, od pre nekoliko godina preneseni su i na privatni sektor, gde urgencija partijskih funkcionera ima presudnu težinu na poslodavca. Biznismeni su svesni da je ovo put da se uspostavi bliskost sa političkim moćnicima i dobiju važni poslovi, koji se finansiraju društvenim parama.
Javna je tajna da su za dolazak novih investitora u grad (dok je bilo investitora) koji su dobijali povlastice od lokalne samouprave, unapred pripremani spiskovi ljudi koji treba da dobiju posao u tim firmama.
Mada se u poslednje dve godine niko novi nije pojavio u Kragujevcu, partijsko zapošljavanje u privatnom sektoru našlo je nove kanale.
Jedna uspešna projektantska firma u Kragujevcu trebalo je da primi na posao nekoliko ljudi određene struke. Novo zapošljavanje nije ostalo nezapaženo, sudeći po tome što su ovdašnji partijski funkcioneri, brže bolje, pohrlili da dostave „preporuke”. Iz razumljivih razloga vlasnik ove firme želeo je da ostane anoniman, ali je ispričao da su mu obećali velike poslove, pod uslovom da zaposli njihove ljude. Od obećanih poslova nije bilo ništa, a oni koje je primio po „preporukama” po isteku ugovora ostali su bez radnog angažmana, jer se nisu pokazali kao dobri.
Sledeći primer odnosi se na privatnu firmu u okruženju koja se bavi proizvodnjom sadnog materijala, u kojoj niko nije mogao da se zaposli ako nema preporuku, to jest ako nije član vladajuće stranke. Uzgred, svi plastenici na imanju vlasnika te firme napravljeni su novcem iz budžeta. Znači, sistem ja tebi - ti meni.

Mnogo su se osilili

- I dok jedni pokušavaju da se dodvore vlasti, ne bi li tako uspeli da dobiju velike poslove na tenderima koje raspisuje lokalna samouprava, drugi, pak, na sve načine pokušavaju da se zaštite od njihovog uticaja. Najčešće se događa da zaobilaze raspisivanje konkursa prilikom otvaranja novih radnih mesta, kako ne bi morali da trpe razne pritiske (rođačke, kumovske, partijske) prilikom prijema nove radne snage. Umesto toga, Nacionalnoj službi za zapošljavanje (NSZ) samo dostave zahtev da im pošalju određeni broj ljudi sa potrebnim kvalifikacijama, a potom sami vrše odabir. U NSZ, međutim, misle da se za ovakav vid zapošljavanja poslodavci odlučuju zbog kraćeg postupka prilikom izbora kandidata.

- U skladu sa zakonom NSZ pokreće postupak posredovanja na osnovu prijave poslodavaca o slobodnom radnom mestu, odnosno nadležni savetnik vrši selekciju lica koji po stepenu sstručne spreme, zanimanju ili nekim dodatnim veštinama ispunjavaju zahteve poslodavca za određeno radno mesto. Za ovakav vid zapošljavanja poslodavci se opredeljuju zbog lakšeg i kraćeg postupka pri izboru kandidata, odnosno obavljaju razgovore samo sa licima koji ispunjavaju uslove za zapošljavanju na određenom radnom mestu. Konačnu odluku o radnom angažovanju donosi isključivo poslodavac. Nemamo saznanja kako teku zapošljavanja koja idu mimo nas, kaže Jelena Zornić iz NSZ.

Da u privatnim preduzećima postoji zapošljavanje preko veze, ali da ono ne mora uvek da bude loše, potvrdili su i u Uniji poslodavaca Srbije.

- Kad poslodavac raspiše oglas, sasvim je uobičajeno da većina zaposlenih obavesti prijatelje i rođake. Često rukovodioci pitaju zaposlene da li mogu da preporuče nekog za određenu poziciju. Recimo, ako kompanija koja ima oko hiljadu zaposlenih raspiše oglas za određenu poziciju sigurno će se javiti makar stotinu „veza”. Poslodavac želi da zaposli radnika sa kojim će imati mali rizik u kasnijem radu i zato, pored preporuke, budući zaposleni najčešće prolaze niz testova i ako kandidat odgovara biće zaposlen, objašnjava Aleksandra Kovačević iz Unije poslodavaca Srbije.

Pored ovakve veze, gde zaposleni u kompaniji preporučuju svoje prijatelje i rođake, često se zapošljava i preko političke veze. Naime, kada dođe neki strani investitor, dobije određene podsticaje od strane države za zapošljavanje radnika ili im se ubrzaju neke procedure za dobijanje određenih dozvola, najverovatnije će dobiti i spisak ljudi koje treba da zaposli. Često morate da date novac ukoliko želite da se nađete na ovakvoj listi i u zavisnosti od pozicije morate da izdvojite između 2.500 i 5.000 evra za osobu koja treba da da preporuke, tvrdi naša sagovornica.

Ona navodi primer jedne strane kompanije, kojoj je predsednik opštine dostavio listu za zapošljavanje „odabranih” kadrova, ali mu je direktor objasnio da u njegovoj kompaniji ne postoji mogućnost takvog zapošljavanja, da se cene kompetencije, iskustvo i preporuke koje dolaze od zaposlenih, a nakon toga ga je prijavio ambasadi. Ovo je, međutim, bio slučaj sa stranom kompanijom koja nikada nije aplicirala ni za kakav državni program, koja je izvozno orijentisana i ni u čemu ne zavisi od države, tako da ucene ove vrste nisu mogle da prođu.

Kako odoleti pritiscima

-Vlasnici preduzeća koji su imali ovakvih iskustava ne žele javno da govore o tome, a jedini koji je priznao da je morao da se suoči sa velikim pritiscima prilikom zapošljavanja, doduše ne partijskih, je Zoran Vranić, vlasnik firme „DŽoker”.

On je pre godinu dana raspisao konkurs za dva nova radna mesta za koja je uslov bio završen Ekonomski fakultet. Na oglas se javilo 110 kandidata. U međuvremenu počeli su pritisci prijatelja, rođaka, poznanika. Vranić je rešio da se odupre svima i da zaposli dva najbolja kandidata sa visokim prosekom ocena sa fakulteta i znanjem stranih jezika.

Primio je dve devojke, sa najvišim prosekom koje tečno govore dva strana jezika i, kako kaže, napravio je pravi izbor. Devojke su za ovo vreme pokazale da su izuzetno stručne i nezamenljive u korespondenciji sa stranim partnerima. Vranić tvrdi da se ni jednog momenta nije pokajao što se odupro pritiscima, mada naglašava da partijskih, do sada, nije bilo.

Isti je slučaj i u druge dve kragujevačke firme, čije poslovanje nije vezano za javni sektor. Direktor preduzeća „Sunce Marinković” Vladimir Marinković, koja se bavi proizvodnjom i ugradnjom PVC stolarije, kaže da oni samostalno donose odluke u vezi sa zapošljavanjem, poštujući internu proceduru zapošljavanja.

- Fokusirani smo na izvoz i rad sa fizičkim licima, veoma malo radimo sa državnim, javnim sektorom tako da nismo bili do sada u prilici da osetimo pritiske u vezi sa zapošljavanjem, izjavio je Marinkvić, napominjući da u slučaju kada bi se suočili sa pritiscima prihvatili bi to kao okolnost, ali bi se trudili da ne odstupe od ciljeva svoje kompanije, koji su vezani za profesionalnost u svim aspektima i transparentnost u poslovanju.

Sličan stav imaju i u Kompaniji „Kuč” koja se bavi proizvodnjom mleka i proizvoda od mleka i koja, pored plasmana na domaćem tržištu, veliki deo izvozi. Direktor ove Kompanije, koja zapošljava preko 200 ljudi, Nenad Radovac kaže da do sada nije imao kontakata sa političkim strankama ni po jednom osnovu i da prilikom zapošljavanja u ovom preduzeću postoji određena procedura, a konačnu odluku donose direktori sektora, koji i odgovaraju vlasniku za odabir kadrova.

- Nikada nisam razmišljao o partijskim pritiscima, ali ukoliko bi ih bilo morao bih da budem vrlo racionalan i ne bih mogao da donesem odluku na prečac, kaže Radovac.
I pored toga što pojedini uspešni privrednici u Kragujevcu, koji nemaju kontakata sa državnim sektorom odolevaju partijskim pritiscima prilikom zapošljavanja novih radnika, očito da uprkos brojnim obećanjima partije na vlasti Srbija nije uspela da zaustavi partijsko zapošljavanje, koje ima veoma dugu tradiciju.


Rešenje se, misle neki od naših sagovornika, može tražiti na više načina, ali je, svakako, najbolje tražiti ga kroz uvođenje preciznih kriterijuma koji bi morali da važe pri svakom zapošljavanju. Ako su kriterijumi precizni, onda se mogu numerički izraziti i kasnije proveravati i to je ključ rešenja. Kada god ima diskrecije i dokle god onaj ko vrši zapošljavanje to ne mora da pravda, onda je mnogo lakše zataškati čitavu stvar, odnosno prikriti dokaze da je bilo političkog zapošljavanja.


MREŽA ZA POSLOVNU PODRŠKU


Postali su nezajažljivi

Da su prisutni sve veći pritisci partija za zapošljavanje svojih članova u privatnom sektoru potvrdili su nam i u Mreži za poslovnu podršku, čiji su članovi menadžeri i konsultanti koji su godinama radili za različite poslovne asocijacije u Srbiji i kompanije privatnog sektora. NJihovo iskustvo svrstava ih u najbolje poznavaoce sveukupne poslovne klime u Srbiji, a njihovo mišljenje je da je trend partijskog zapošljavanja u privatnom sektoru prisutan od 2012. godine.
- Pritisak na privredu je sve veći u svakom smislu i pošto je javni sektor prebukiran partijskim kadrovima, oni se sada okreću privatnom sektoru. Naročito je ovo izraženo u manjim lokalnim samoupravama, gde su predsednici opština i oni na visokim funkcijama uvezani sa svim viđenijim ljudima u tim opštinama, pa i sa vlasnicima uspešnih preduzeća, kaže Dragoljub Rajić iz Mreže.
On dodaje da je od posebnog interesa uvezanost predsednika opština sa načelnicima poreskih uprava i privrednicima. Ukoliko ovi poslednji ne ispune njihove zahteve da zaposle određene ljude, veoma često imaju velikih problema sa poreskim kontrolama. Rajić objašnjava da su pre nekoliko godina imali pravi primer ucene u Batočini, kada je tadašnji predsednik opštine selektivno podigao cene lokalnih komunalnih taksa, pa su nekima poreski računi ostali isti, dok su drugima, koji nisu bili po volji vlasti, razrezali desetostruko više nego ranije. To je klasičan reket, kaže Rajić.
- Na lokalnu ima i mnogo primera lične osvete, pa ukoliko ne učinite ono što se od vas traži možete završiti karijeru. Ranije nije bilo tako, ali otkako su se partije osilile sve je više takvih slučajeva. Primere imamo u Smederevu, Kraljevu, Kragujevcu, u Vojvodini ređe, ali ih ima. Bilo je pokušaja da ljudi iz opština zovu i uslovljavaju izdavanje neophodne dokumentacije zapošljavanjem rođaka, prijatelja, ali kako su javna preduzeća postala premala da prime sve partijske ljude, sada su se pritisci proširili i na privatnike. Najčešće neki opštinski funkcioner pozove vlasnika privatne firme na ručak ili na piće i onda mu, onako uzgred, napomene da bi trebalo da zaposli nekog određenog. Većina privatnika gleda da izbegne takve situacije, jer ionako posluju u veoma teškim uslovima i pod veoma velikim nametima, tako da to čine vrlo nerado, osim kada procene da će im se to isplatiti preko dobijanja novih poslova, objasnio je Dragoljub Rajić.
Ovakvih pojava je sve više, kaže on, a pojedini su postali nezajažljivi, naročito kada procene da neka firma dobro posluje, onda traže da im vlasnik zaposli više ljudi.

VELIKA „UVEZANOST” NA LOKALU:
DRAGOLJUB RAJIĆ

NENAD BOŽIĆ, „DOSTA JE BILO”
Stranačko zapošljavanje kao vid korupcije

U Stranci Dosta je bilo tvrde da uticaj političkih partija postoji i u privatnom sektoru i da prenatrpani javni sektor znači i dodatno finansijsko opterećenje za privatnike. Sa druge strane, slaba ekonomija i malo tržište u Srbiji nametnuli su državu (ili lokalne samouprave) kao jednog od najvećih kupaca na tržištu.
- Mnoge privatne firme žive od prodaje usluga i proizvoda isključivo državi. Neke su samo zbog toga i napravljene zahvaljujući vezama vlasnika sa vladajućim partijama i korupciji kojoj je svaka vlast do sada bila sklona. Korupcija se ogleda kroz razne kompenzacije za nameštanje poslova, a jedan od njih je stranačko zapošljavanje u privatnim firmama. Pored toga što se zapošljavanjem čini usluga nekome iz vladajuće strukture, često se zapošljavaju i lica iz stranaka koja kontrolišu poslovanje firme i redovno plaćanje „reketa” strankama u vlasti, kaže Nenad Božić, koordinator za Šumadijski okrug i narodni poslanik.
Što se tiče saznanja o takvom zapošljavanju, to nije lako dokazivo, ali ako se malo dublje analizira kadrovska struktura u nekim privatnim firmama koje rade sa državom može se utvrditi da li toga ima ili ne.
Posebno su zanimljive neke firme nastale u poslenje četiri godine koje su imale vrtoglavi rast prihoda, a jedini kupac im je država ili lokalne samouprave.