Pogledajte i preuzmite fotografije visoke rezolucije iz kolekcije Medija centra...

Medija centar na Facebook-u

Posetite stranicu Medija centra na Facebook-u i postanite član...

Mediji o medijima, Događaji, Informacije

Direktni prenosi konferencija
Prenosi i arhiva snimaka konferencija na MC Web TV...

Bez tajni ili Pravda za Cecu

Komentar

“Javnost ima pravo da zna šta rade predstavnici državnih organa i institucija”

Rečenicu je izgovorila ministarka pravde Snežana Malović objašnjavajući moto u borbi protiv korupcije u kontekstu hapšenja nekadašnje direktorke Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje Svetlane Vukajlović.

Ovo zvuči kao otkrivanje tople vode, mada u državama kao što je Srbija, ponekad treba ponavljati očevidne stvari: nebo je gore, zemlja je dole, planeta je okrugla, voda je mokra a Sunce nas greje.

Međutim, problem je u tome kada se zapitamo kome je namenjana takva poruka: izgleda da je ministarka htela nešto da poruči građanima, a ovakava opšta mesta bi trebalo da budu mantra sa kojima počinju sednice Vlade Srbije i drugih “državnih organa i institucija”, jer upravo zbog njihovog rada mi imamo koruptivno društvo, a ne zato što je korupcija način na koji se tretira svet na Balkanu.

Još od trenutka kada je Ministarstvo zdravlja, tada predvođeno dugogodišnjim ministrom Tomicom Milosavljevićem, u jesen 2009. godine pokrenulo kampanju zaštite stanovništva od nadolazećeg “svinjskog gripa” koji je bio predstavljen kao kuga koja će zbrisati milione ljudi u Srbiji, još tada je nešto smrdelo u celoj priči.

Danas, kada gospođa Vukajlović kroz rešetke Centralnog zatvora u Beogradu gleda svoj grad, vidimo da je to bila izmišljena priča na kojoj su neki ljudi veoma zaradili, ili su nekim ljudima vraćeni dugovi kroz posao nabavke vakcina koje nisu bile potrebne, ili nisu bile potrebne u toj količini.

Ministar je na osnovu nekih procena stručnjaka, recimo da je to bilo tako, predložio Vladi da naloži RZZO da se krene u nabavku miliona vakcina i da se samo na to potroše milioni evra. O tome koliko je “bila dobra” Jugohemija – kompanija oko koje se danas spore preduzetnik Miroslav Mišković i njegova nekadašnja desnica Milka Forcan – možete da se informišete na sajtu Uprave za javne nabavke u izveštaju za 2009. i 2010. godini. Građani Srbije su pored NIS - a i EPS - a najviše novca dali toj privatnoj kompaniji.

Pored toga, potrošeno je ogromno vreme mnogih ljudi koji su pokušavali ili da shvate ovu zdravstvenu intervenciju ili da tu ideju ministarstva zdravlja – Vlade Srbije - sprovedu u delo. A vreme nema cenu, kako to tumače filozofi.

Uglavnom, Tomica Milosavljević je u jednom trenutku krajem prošle godine naprasno napustio funkciju koju je obavljao u 100 mandata i manje od godinu dana docnije mi vidimo da sada i policija i drugi “organi” vide ono što je videla cela država onda kada nas je kampanja “svinjski grip” zadesila: pozivajući se na princip zaštite javnog interesa, pa još javnog zdravlja, neki su se kumovi istalili za milione evra.

To je, u suštini, opis korupcije i ministarka nas raduje kada kaže da nema nedodirljivih i da je ovo posledica upravo bolje koordinacije državnih organa, kojima ona koordinira, a ne potreba da se za izveštaj Evropske komisije o napredovanju Srbije ka ispunjavanju EU standarda pokaže da se sa korupcijom borimo iz sve snage.

Nije zbog EU nego zbog nas samih, poručuju nam koordinatori borbe protiv korupcije, a to što se akcija poklopila sa trenutkom koji je važan u sastavljanju izveštaja bože moj.

Građani Srbije, em pokradeni, em neki od njih pelcovani nečim što nikada nije ispitano, žele da znaju ko ih krade, a ne ko zloupotrebljava službene položaje. I žele da ti koji ih kradu idu u zatvor i da se pokaže gde je završio novac od krađe.

Da se novac nekako vrati i uloži u nešto što je zaista javni interes a ne partijski zabran. To je jedina politika koju ljudi u Srbiji mogu da podrže.

Da li će se to dogoditi?

Hoće, samo što ne znamo kada, jer dok Vukajlovićeva čami u CZ-u mnogo delija na državnim jaslama hrani i tovi svoju partiju. Ako nije tako neka nam “predstavnici državnih organa i institucija” objave sve velike poslove na nekoj intenet tabli ili na nakom bilbordu kako i za čije dobro sklapaju poslove sa nekim čudnim kompanijama u kojima je zaposlen po jedan čovek a dodeljuju im se poslovi koji mesečno donose milione. Neka nam najave kada ulaze u te poslove.

Da li će se to dogoditi?

Neće ako ih mi odavde i EU niz Brisela ne pritisnemo dovoljno. Za početak, ne verujte oglasima koje štampaju lokalne samouprave o tome kako super rade i ne uzimajte ozbiljno ministre kada najavlju milionske poslove. Izbori se bliže, gledajte šta nude i glasajte za sebe.

U Beogradu,
22. septembar 2011.