Pogledajte i preuzmite fotografije visoke rezolucije iz kolekcije Medija centra...

Novi mediji
Članci i informacije o Internetu, multimediji, digitalnom zapisu...

Obrazovanje Roma-stepenice do integracije

Dokumentarna emisija "Obrazovanje Roma-stepenice do integracije" govori o ulozi obrazovanja u inkluziji Roma, podacima o nivou obrazovanja romske populacije, naporima koje država čini da se stanje poboljša, ali i problemima sa kojima se obrazovani Romi susreću u borbi sa diskriminacijom.

Petnaestog dana jula 1968. godine, u Parizu, veliki francuski šansonjer Žak Brel i glumci Jul Briner i Čarls Bronson usaglasili su tekst saopštenja kojim, između ostalog, od svetske javnosti traže da narod kome pripadaju zovu - Romima. Tačan broj Roma ne zna se ni u svetu, ni u Srbiji. Najčešća je tvrdnja da ih je, u ukupnoj populaciji, oko 15 miliona. Žive na svim kontinentima i gotovo u svim državama. A njihov položaj je, uz samo nekoliko izuzetaka, sveden na marginalizovane zajednice u lokalnim sredinama. Ispod granice siromaštva živi blizu dve trećine Roma. Suština romskog pitanja, međutim, i nije nacija, nego, na prvom mestu, neintegrisanost koja se najbolje vidi kroz socijalni položaj.
U Srbiji, više od polovine romske populacije nema nikakav prihod, dok 12 odsto njih živi samo od socijalne pomoći. Sabrano, ovo je i procenat onih koji žive u nehigijenskim naseljima ili jednako nehigijenskim uslovima.
Rođeni da budu deo društva izloženog diskriminaciji, odsasli u siromaštvu, okruženi vršnjačkim predrasudama - Romi u Srbiji čine najmlađu etničku zajednicu, prosečne starosti od 28 godina. Mladost im, ipak, ne nudi mogućnosti za bolji život. Neumoljiva statistika kaže da je 19 procenata Roma, među kojima je dve trećine žena - potpuno nepismeno.
Ana Sečipović, direktorka udruženje Romkinja „OSVIT“
"Zaposljavanjem Romkinja, obrazovanjem Romkinja, mi dobijamo veca sredstva u budzetima lokalnih samouprava odnosno drzave, mislim konkretno na Ministarstvo rada i socijalne politike , jer se skidaju Rom i Romkinje kao korisnici novcanih sredstava."
Upis u školu je, u više od polovine slučajeva, farsa. Roditelji, jer ih zakoni republike na to primoravaju, upisuju decu u škole, a potom ih, u iste, ne šalju. Mnogobrojne romske porodice, tako, ostaju potpuno neobrazovane. Nezvanična, ali svakako statistika koja slika život naših sugrađana, govori da u jednom vojvođanskom naselju, u porodici koja ima 18 članova domaćinstva, zajedno imaju 14 razreda škole. S tim što njih šesnaest nema - nijedan. Srednju školu, u proseku, završi polovina upisanih.
Angelina Skarep, savetnica u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije
"Posebno nam je osetljiva ta grupa srednjoskolaca koju bi trebalo nekako i promovisati u medijima. Primere dobre prakse, zavrsetak srednje skole, bavljenje nekim profilima koji odgovaraju potrebama ucenika, nastavak studiranja."
Tako se romski narod vrti u svom začaranom krugu: Siromašni smo, zato što smo neobrazovani! Neobrazivani smo, zato što smo siromašni! Retki su oni koji su uspeli da izađu iz takvog miljea. A upravo je obrazovanje način da se sruše barijere predrasuda i siromaštva.
Andrijana Rakić, učenica II razreda Medicinske škole „Beograd”
" Medicinu jako volim, volim da radim sa decom, i zbog toga sam izabrala pedijatriski smer. Roditelji su me jako podrzavali pogotovu mama, zato što je mama želela da ja budem isto medicinska sestra. Tati je isto bilo to lepo."
Gordana Kijanic, psiholog, Medicinska škola "Beograd"
“Učenici romske nacionalnosti u ovoj skoli su ambiciozni, ocigledno da su zeleli ovo zanimanje i dobro se u tome osecaju."
Kristina Leontina Marković, učenica II razreda Medicinske škole "Beograd"
“Volim rad sa decom, u osnovnoj skoli sam bila jako vrlo dobra i sada sam nastavila sa tim uspehom .Roditelji, brat i sestra me maksimalno podržavaju u ovom poslu.”
Kad pokušaju da izađu iz realnosti sa kojom se većina suočava, mladi Romi nailaze na stereotipe, distance okoline, neophodnost pravdanja i dokazivanja, lažne optužbe, stalne kritike, pogrdne nadimke. Siromaštvo je, ipak, najveća prepreka njhovog obrazovanja. Mnogima je k’o kuća veliko da izdvoje novac za kartu za prevoz, udžbenike, školarine, užinu. Nije retko da biraju izmeđ u knjige i hleba. Nova Strategija za unapređenje položaja Roma, takozvana dekada Roma, koja se odnosi na period od 2015. do 2025. godine, usklađena je sa pregovaračkim poglavljem 23 i legislativom Evropske unije.
Angelina Skarep, savetnica u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije
“Ono sto je jako vazno , a sada radimo dosta na tome da se baze podataka u obrazovanju, naravno vodeci racuna o zastiti licnih podataka; da imamo dostupno i da omogucimo nekome da se bez straha izjasni kao pripadnik romske nacionalne manjine."
Ulogu države u pojedinim segmentima inkuzije, preuzele su domaće i međunarodne nevladine organizacije. Jedan od većih i važnijih je Programa stipendiranja Roma u oblasti medicinskih nauka.
Snežana Simić, Medicinski fakultet Boegrad, koordinator mentorske komponente RHSP programa u Srbiji
"Oni su polozili prijemni ispit ispod crte su , preko afirmativne mere su primljeni : ove godine cetvoro, prosle godine cetvoro, medicinski fakultet u Beogradu svake godine bira barem četvoro, fakultet u Nišu nešto više, i fakultet u Novom Sadu … situacija nije naravno sjajna ali se popravlja”
Nenad Vladisavljev, Udruženje romskih studenata Novi Sad
“Situacija je mnogo bolja nego kada sam ja bio student. Mnogo vise ima studenata Roma, obrazovni sistem je otvoreniji , ima problema puno u obrazovanju, ali moje misljenje je da je obrazovni sistem bio previse opterecen dekadom Roma, odnosno tereti ostalih oblasti su bili na obrazovnom sistemu. I tu je nekim momentima obrazovni sitem zakazao. Obrazovni sektor mislim da se trudi , ali ostali sektori drzave nisu dovoljno fleksibilni i ne bave se time . “
Alija Šećipović, Nacionalni savet
“U ovoj multietnickoj zemlji potrebna je edukacija vecinskog stanovnistva da bi shvatili napokon da smo svi jednaki.”
Lutalice, prosjaci, sakupljači... Tako ih, zarobljeni u svoje predsrasude, vidimo. Romi - ime naroda za koji su zaslužni Žak Brel, Jul Briner i Čarls Bronson, znači – ČOVEK. Iz svoje postojbine, severne Indije, poneli su jezik, zastavu sa plavo-zelenim točkom u sredini i himnu „Đelem-đelem“... Neki od najpoznatijih i najuspešnijih ljudi kroz svetsku istoriju su - Cigani. Znamo ih i divimo im se zbog onoga što su iza sebe ostavili, a ne zbog nacije kojoj su pripadali, ili boje kože koju su imali. Među njima su nekadašnji predsednik brazila Žuselino Kubiček de Oliveira, pisac Džon Banjan, pesnik Antonio Maćado, matematičarka, prva žena profesorka u severnoj Evropi i prva žena urednica naučnog časopisa - Sofija Kovalevskaja, slikar, vajar i jedan od osnivača kubizma Pablo Pikaso, violinista i kompozitor Nikolo Paganini, najveća zvezda nemog filma u Holivudu Čarli Čaplin, glumice Ava Gardner, Natali Vud i Rita Hejvort, gitarista Roni Vud… Ako im pružimo šansu, to mogu da postanu i neki od junaka ove naše priče.

Projekat "Obrazovanje Roma-stepenice do integracije" podržalo je Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije